Od akni (na starogrčkom erupcija) boluje 40 miliona adolescenata i 25 miliona odraslih. Sa njima se susreće 25-85% osoba od 12-e do 24-e godine, kao i 8-10% godina od 25-34, i 3-8% onih preko 35 godina. Akne su multifaktorijalni poremećaj, čije su 4 osnovne komponente produkcija sebuma, abnormalna folikularna keratinizacija, inflamacija i anaerobna bakterija Propionibacterium acnes.

Prema vrsti promena i težini kliničke slike, akne delimo u nekoliko kliničkih oblika. Po tipu lezija delimo ih na komedone, papulopustule i ciste. Po težini bolesti razlikujemo blage, umerene i teške oblike akni. Akne se javljaju na delovima kože gde su najgušće sebacealne žlezde, a to su lice, gornji deo grudnog koša i leđa. Acne comedonica predstavljaju najblaži oblik bolesti, kod koga se promene javljaju uglavnom na licu. Od promena preovlađuju otvoreni i zatvoreni komedoni, iako se povremeno javi i poneka papula. Srednje težak oblik bolesti sa šarolikom kliničkom slikom nazivamo acne papulopustulosa, gde se uz komedone nalaze i bolne crvene papule veličine graška, od kojih neke prelaze u pustule. Osim lica, promene se mogu javiti i na leđima i oko grudne kosti. Acne conglobata su najteži oblik bolesti češći kod dečaka i muškaraca. Uz komedone, papule i pustule, upalni proces zahvata dublje delove folikula i tkiva oko folikula pa nastaju kruti i bolni gnojni čvorovi koji mogu dostići veličinu lešnika. Osim toga, spajanjem tih promena dolazi do nastanka velikih pločastih infiltrata koji se izbočuju iznad površine kože; oni vremenom mogu omekšati i razviti se u šupljine popunjene gnojnim sadržajem. Posle lečenja često zaostaju vrlo ružni ožiljci, a uz lice može biti zahvaćeno skoro čitavo telo.

Produkcija androgena (muških polnih hormona) je ipak glavni uzrok nastanka akni. Za vreme puberteta, nivo tih hormona se povećava i kod devojaka i kod dečaka, što podstiče sebacealne (lojne) žlezde na stvaranje veće količine sebuma (loja) koji se izlučuje u folikule. To povećano stvaranje i nakupljanje sebuma sužava otvore sebacealnih žlezda i sprečava njegov izlazak. Zbog toga dolazi do proširenja pora, promena u procesu orožnjavanja u samom kanalu sebacealne žlezde i zatvaranja pora na koži odumrlim ćelijama – stvaranje komedona. Na taj način stvara se idealna okolina za razmnožavanje bakterija i razvoj upalnog procesa, a jedna od najčešćih bakterija na koži koja uzrokuje akne je Propionibacterium acnes. To je rezistentna anaerobna bakterija koja vrši hidrolizu triglicerida sebuma u slobodne masne kiseline i izaziva stvaranje medijatora inflamacije. U umerenim i teškim oblicima akni dolazi čak i do rupture kanala sebacealne žlezde.

Još uvek ostaje pitanje zbog čega su neki ljudi skloni razvoju akni, a drugi ne. Izuzev uticaja hormona i bakterija, od drugih odgovornih uzročnika na prvom mestu se nalazi njihova tendencija javljanja u porodici. Osoba kojoj je neki član bliže familije bio suočen s aknama može očekivati raniju pojavu bolesti i težu kliničku sliku. Iritacija kože, češanje i grebanje lica takođe mogu aktivirati upalu, a pitanje je još uvek bez odgovora da li nastanku akni doprinose hrana, pušenje i stres. Estrogen ima inhibitorni efekat na produkciju sebuma, pa su zato akne ređe kod devojčica u adolescenciji nego kod dečaka. Premenstrualna pogoršanja akni su česta pojava (oko 70% žena ima pogoršanje akni 2 do 7 dana pre menstruacije) a za to se smatra odgovoran progesteron koji u drugoj fazi ciklusa nadvladava estrogen. Lanolin, baze iz sirovog ulja i kakao buter mogu precipitirati pojavu akni. Od lekova, akne mogu prouzrokovati androgeni, testosteron, anabolički steroidi, antiepileptici, sistemski ili lokalni kortikosteroidi, antituberkulotici, litijum, ciklosporin, svi lekovi koji u svojoj hemijskoj strukturi sadrže halogene, kao i opijati i opioidi (posebno uneseni intravenskim putem). Temperatura i vlaga mogu igrati ulogu u razvoju akni. Toplo, vlažno vreme stimuliše znojenje, a to vodi hidrataciji keratina, oticanju otvora folikula i eventualnoj opstrukciji kanala.

Tretman akni usmeren je ka eliminaciji komedona, i to normalizacijom folikularne keratinizacije, smanjenjem aktivnosti sebacealnih žlezda, smanjenjem populacije P.acnes, i suzbijanjem zapaljenja. Lečenje uključuje čitav niz lokalnih preparata kao i sistemsku per os terapiju, a izbor zavisi od težine kliničkih promena na koži. Kod blagih oblika akni dobri rezultati mogu se postići i samo lokalnom terapijom. Topikalni agensi kao što su derivati retinoinske kiseline (tretinoin, izotretinoin, adapalen, tazaroten), benzoil-peroksid ili salicilna kiselina mogu da izmene obrazac deskvamacije epiderma, spreče stvaranje komedona i doprinesu povlačenju postojećih cisti. Topikalni retinoidi pomažu penetraciju drugih topikalnih agenasa, ali imaju iritacioni potencijal i koža postaje fotosenzitivna. Iako područja sa aknama treba održavati čistim, preterano "ribanje" može da pogorša stanje usled mehaničke rupture komedona. Topikalni antibakterijski lekovi kao što su azelainska kiselina, eritromicin ili klindamicin mogu da budu koristan dodatak lokalnom tretmanu. Topikalni retinoidi se primenjuju uveče, a topikalni antibiotici i gelovi sa benzoil-peroksidom (2%, 5% ili čak 10%) tokom dana. Korisni su tretmani čišćenja velikih komedonalnih akni i celokupna ova terapija se smatra optimalnom kod blažih oblika akni.

Kod pacijenata sa umerenim do teškim aknama i izraženom zapaljenskom komponentom korisno je uvođenje sistemske primene antibiotika, koja može da ispolji i izvesno antiinflamatorno dejstvo. Od antibiotika najčešće se koriste minociklin, eritromicin, tetraciklini, a ako oni nisu delotvorni uključuju se oralni kontraceptivi koji dovode do poboljšanja akni (potvrdile kontrolisane studije). Hormonska terapija se savetuje prevashodno ženama kod kojih su se akne javile u odraslom dobu, pretežno na bradi, i koje se pogoršavaju predmenstrualno.

Konačno, kod pacijenata sa teškim nodulocističnim aknama rezistentnim na odgovarajuću primenu standardne terapije sintetskim antibioticima i lokalnom terapijom uvodi se isotretinoin per os. Kod adekvatno odabranih pacijenata ovaj lek može da dovede do veoma dobrog odgovora, a dobri kandidati su pacijenti sa veoma izraženom seborejom, vidljivim ožiljcima i psihološki uznemireni. Isotretinoin per os je izrazito teratogen lek pa je neophodno sprovoditi kontracepciju za vreme terapije ovim lekom, kao i kontrolu enzima jetre i krvne slike. Uobičajeno, 16-24 nedelja terapije je dovoljno za postizanje remisije. Kod pacijenata lečenih izotretinoinom zabeleženi su depresija, anksioznost, agresivni ispadi, promene raspoloženja, psihotični simptomi i vrlo retko suicidalne reakcije i suicid. Kod svih pacijenata savetuje se pomno praćenje znakova depresije iako uzročna veza nije utvrđena.

Kod terapije akni veoma je važna komplijansa pacijenta kao i strpljivost i realna očekivanja. Pacijenti bi trebalo da znaju neželjene efekte terapije, kao i to da je ona dugotrajna i često skupa, a da je njihova odgovornost u pravilnom sprovođenju prepisanih lekova ključna.

Iako ih mnogi smatraju samo estetskim problemom, akne su na žalost mnogo više od toga. Umereni do teški oblici akni i te kako smanjuju kvalitet života. Akne stvaraju osećaj nesigurnosti i inferiornosti. Mlade osobe nemaju dovoljno samopouzdanja i samopoštovanja, a kod odraslih sa aknama statistika potvrđuje višu stopu nezaposlenosti.

Jedinica za farmakoinformatiku