Gojaznost je postala bolest modernog čoveka. Tokom evolucije ljudsko telo se najčešće razvijalo u uslovima oskudice hrane. Tokom praistorije, starog doba pa sve do dvadesetog veka čovek je iskorišćavao masnoće deponovane u telu da bi se održao u životu. Posle industrijske revolucije i rasta materijalne potrošnje hrana postaje bogatija rafiniranim masnoćama, ugljenim hidratima i drugim nutrijentima, a telo se još nije prilagodilo takvim promenama. Tako se nije razvio mehanizam koji bi se regulacijski prilagodio unosu previše nepotrebne energije, pa se veruje da je to jedan od evolucijskih razloga gojaznosti. Nutritivne teorije ukazuju da je jedini izlaz promeniti današnji način ishrane.

Mehanizmi gladi i sitosti su vrlo složeni pa postoji više teorija koje ih objašnjavaju. Glukostatska, koja polazi od hipoteze da smanjenje koncentracije glukoze u krvi izaziva glad, aminostatska teorija da glad uzrokuju aminokiseline i lipostatska teorija da glad uzrokuje smanjenje koncentracije ketokiselina ili nekih masnih kiselina. Sva tri faktora utiču na osećaj gladi, a uz to i opšti energetski status organizma. U stvaranju osećaja gladi učestvuju brojni faktori kao što su senzorni (čula), kognitivni, fiziološki kao i životni stil, prehrambeni običaji i navike ...

Centar za glad je u lateralnom delu hipotalamusa a centar za sitost u jezgrima hipotalamusa. Drugi delovi mozga takođe utiču na osećaj gladi ili sitosti. To su donji delovi moždanog stabla koji regulišu intenzitet osećanja i amigdala koja sadrži i olfaktorne centre. Na unos hrane utiču brojni signali koji putuju iz tela u mozak. Najviše su uključeni nervni i gastrointestinalni sistem i hormoni. Pri tome značajan je i pregastrički faktor kao što je izgled i tekstura hrane, ukus i miris.

Poznati su mnogi peptidi-hormoni koji stimulišu ili suprimiraju apetit:

  • sekretin
  • holecistokinin – stimuliše centar za sitost, anorektičnog je karaktera
  • insulin – reguliše metabolizam glukoze
  • leptin – hormon sitosti – proizvode ga ćelije masnog tkiva i deluje na receptore u hipotalamusu prenoseći signal da je organizam sit. Koncentracija u krvotoku mu je proporcionalna ukupnoj količini lipida u organizmu. Mutacije u genu za receptor za leptin kod ljudi dovode do nekontrolisanog apetita, patološke gojaznosti i mnogih drugih oboljenja.
  • grelin – hormon gladi – izlučuju ga endokrine ćelije želuca i deluje na centar za glad. Za razliku od leptina, koji je dugoročan modulator apetita, grelin deluje kratkoročno utičući na svakodnevni osećaj gladi pre obroka.
  • obestatin - otkriven 2005-e godine
  • neuropeptid Y – izlučuju ga neuroni hipotalamusa

Ustanovljeno je da "nivoi hormona gladi i sitosti" u krvi variraju u odnosu na to koliko su ljudi odmorni (naspavani). Nivo leptina pada a grelina raste kod osoba koje nedovoljno spavaju. Nedostatak spavanja povećava aktivnost N. vagusa koji je glavna spona između digestivnog trakta i mozga.

Preporuka SZO je da se procena stepena uhranjenosti izračunava primenom BMI (Body Mass Index) koji predstavlja odnos telesne mase izražene u kilogramima i kvadrata telesne visine izražene u metrima.

BMI = TM (kg) / (TV m) 2

BMI je do sada najviše korelativan sa procentom masti u telu, i zato se preporučuje za svakodnevnu upotrebu, iako i ova procena nije savršena. Zato se u obzir uzima i obim struka koji kod žena ne bi trebalo da prelazi 80cm a kod muškaraca 94cm.

Trend mršavog i vitkog tela čini se da je dostigao svoj vrhunac. Svi žele da smršaju, a u letnjim mesecima mnogi ljudi drže dijete. Tržište je preplavljeno suplementima koji obećavaju mršavljenje toliko kilograma u toliko dana, ali koji od njih stvarno deluje i koji bi odgovarao Vama?

Obećanja da ćete izgubiti mnogo kilograma za kratko vreme pri čemu ograničavate unos kalorija ispod minimuma, gde se ne poštuju pravila pravilne ishrane, kao i unos svih neophodnih namirnica odvešće Vas daleko od željene kilaže. Mehanizam regulacije gladi i sitosti kao što smo pokušali da razjasnimo, funkcioniše na jednom kompleksnom nivou i zato je potrebno iskoreniti loše navike u ishrani, imati psihičku volju i istrajnost u borbi sa kilogramima i to ne samo u ograničenom vremenskom intervalu, već za ceo život. Postoji niz pravila koja bi trebalo poštovati da bi se održala ili postigla željena telesna težina.

  1. Nemojte držati dijete - po prestanku dijete kilogrami se brzo vraćaju
  2. Hranite se zdravo - 5 malih oroka u toku dana da bi metabolizam bio stalno aktivan
  3. Unosite dovoljno tečnosti- zbog detoksikacije organizma
  4. Vežbajte 3 puta nedeljno

Da bi metabolizam funkcionisao pravilno važno je da unosite veći broj malih obroka. Potrebno je da u obrocima bude zastupljeno dovoljno voća i povrća kao i proteina i ugljenih hidrata, a osnovno ograničenje je količina unetih namirnica. Ključno je uneti manje nego što se troši i organizam će biti primoran da troši zalihe masnog tkiva što i jeste mršavljenje.

Mnogi mladi u želji da postignu preko medija nametnute parametre lepog tela, zloupotrebljavaju ozbiljne lekove (laksative i diuretike) čija upotreba može imati dalekosežne posledice po zdravlje. Osobe sa bolestima štitne žlezde (koje su čak i nedijagnostifikovane) mogu iskomplikovati svoje zdravstveno stanje upotrebom preparata koji stimulišu metabolizam – npr."sagorevači masti". Upotreba "upijača masti" (orlistat, kitosan, pektini) može dovesti do deficita nekih liposolubilnih vitamina (vit.D i vit.A), što ima ozbiljne zdravstvene posledice. Na tržištu u moru preparata za mršavljenje sumnjivog kvaliteta, i visoke cene koji zapravo treba da podstaknu istrajnost i želju za mršavljenjem teško je izdvojiti proveren i bezbedan dodatak ishrani. Jedini lek protiv gojaznosti koji ne bi smeli uzimati na svoju ruku, već isključivo uz preporuku i savet lekara je orlistat koji je tako i registrovan, kao lek protiv gojaznosti. Sintetiše se niz novih supstanci za rešenje problema gojaznosti, ali zbog kompleksnog mehanizma regulacije gladi i sitosti koji nije do kraja razjašnjen, gde se stalno otkrivaju nove činjenice i daju nova objašnjenja, za sada nijedna nova supstanca (osim orlistata) nema provereno i bezbedno dejstvo na višak masnog tkiva.

Da bi se trajno rešio problem, neophodno je usvojiti promene u načinu ishrane, zauvek. Ovaj proces nije lak i ne dešava se preko noći, već se korak po korak utiče na menjanje navika.

Jedinica za farmakoinformatiku