Uvo čuje i razlikuje zvuke u 10 oktava, a zvuk koji čujemo je zapravo vibriranje vazduha određenom frekvencom.
Nagluvost predstavlja čest problem zbog kojeg se pacijenti javljaju lekaru, odnosno otorinolaringologu. Poremećaj percepcije zvuka može biti uzrokovan oštećenjem bilo kog dela slušnog aparata. Patološkim procesom može biti pogodjeno spoljašnje, srednje ili unutrašnje uvo, slušni nerv, slušni putevi ili slušni centri. U nekim oboljenjima patološki proces može istovremeno zahvatiti i više struktura akustičkog aparata (na primer srednje i unutrašnje uvo) kao i susedne organe (vestibularni aparat, centralni nervni sistem ...).
Veliki procenat opšte populacije ima određeni stepen oštećenja sluha. Kod mladjih od 18 godina oštećenje sluha ima oko 2%, a kod starijih od 65 godina preko 30% opšte populacije. Oštećenje sluha, prema stepenu težine, kreće se od blage nagluvosti do potpune gluvoće. Osobe koje imaju i blaže oštećenje sluha često imaju poremećaj u komunikaciji, posebno u otežanim uslovima slušanja, npr. prisustvu okolne buke. Osobe sa oštećenim sluhom imaju i teškoće pri slušanju radija ili televizije, a često imaju i šum u uvu ili smetnje ravnoteže.
Oštećenje sluha može biti urođeno, najčešće nasledno, ili stečeno, uzrokovano zaraznim bolestima, lekovima, povredom ili bukom.
Buka je agens čijem je dejstvu čovek izložen počev već od svog rođenja. Ona predstavlja jedan od vodećih uzroka oštećenja sluha i može se definisati kao neželjeni zvuk. Gubitak sluha koji nastaje pod dejstvom prekomerne i dugotrajne buke je senzoneuralnog tipa. Javlja se prvo na području visokih frekvencija i to je razlog što ljudi koji borave u bučnom okruženju prvo počinju slabije da čuju visokofrekventne zvuke kao što su ženski i dečiji glasovi. Obično se ovakva oštećenja sluha sreću kod radnika koji rade u fabrikama teške industrije (u livnicama, kovačnicama, rad sa pneumatskim čekićem, rad sa kompresorima, kod mašinista itd). Takodje i ekscesivno jaka muzika može vremenom uzrokovati nastanak hronične akustičke traume.
U procesu oštećenja unutrašnjeg uva delovanjem buke učestvuju fizički i individualni čionioci:
U fizičke činioce spadaju intenzitet buke, spektar buke, ritam buke i trajanje buke. Intenzitet buke predstavlja jedan od najvažnijih faktora buke. Jačina buke koja uzrokuje oštećenja počinje od 80 do 90 dB.Kad je u pitanju spektar buke,veće traumatizirajuće dejstvo imaju tonovi visoke frekvencije, dok su duboki tonovi manje štetni nego srednji i visoki. Međutim, i duboki tonovi mogu uzrokovati oštećenja ako su dovoljno velikog intenziteta.