Anemija je nedostatak crvenih krvnih zrnaca. Smanjen broj eritrocita sadrži manje hemoglobina, pa je otežan transport kiseonika. Mozak, srce, mišići su osetljivi na manjak kiseonika i zbog toga anemične osobe osećaju mentalnu i fizičku slabost. Srce kompenzatorno radi brže da bi većim proticanjem krvi nadoknadilo manjak kiseonika u malom broju eritrocita.

Prema podacima SZO (svetske zdravstvene organizacije), hipohromna anemija (nedostatak gvožđa u organizmu) je najrasprostranjenije oboljenje izazvano neodgovarajućom ishranom. Smatra se da svaka peta osoba u svetu boluje od ove vrste anemije.Anemija je češća kod osoba starijih od 65 godina, adolescenata u periodu intenzivnog rasta i razvoja kao i trudnica, ali je i čest simptom nekih hroničnih oboljenja ili je neželjen efekat terapija pojedinih bolesti.

Postoje tri stepena smanjene količine gvožđa (sideropenije) u organizmu. Prva je faza latentne sideropenije u kojoj su zalihe gvožđa u telu snižene ali još uvek nije došlo do smanjenja serumske količine gvožđa, a samim time ni do anemije. Druga faza je faza manifestne sideropenije kada su smanjene zalihe gvožđa, ali je smanjeno i serumsko gvožđe, ali i dalje nije manifestna anemija. U trećoj fazi dolazi do smanjenja ukupnog hemoglobina, dakle sideropenične anemije. Na ravnotežu gvožđa u organizmu utiče njegov unos, gubitak, zalihe i potrebe za njim. Kod žena ukupna količina gvožđa u organizmu kreće se oko 2,8g, od čega je tek 12,5% rezerva. Kod muškaraca je ukupna količina gvožđa oko 3,8g ali je čak 30% od toga rezerva. Funkcionalno gvožđe koje ima metaboličku ulogu čini ipak većinu gvožđa u organizmu, dok zalihe služe za transport gvožđa i kao rezerva.

Najčešći uzroci anemija su neadekvatna ishrana (vegetarijanska ishrana, stroge dijete...), neželjena dejstva lekova (mnogi citostatici...) kao i neka hronična oboljenja (hemoroidi...). Povećan gubitak gvožđa (menstrualni ciklusi kod žena, tumori u GIT-u...), loša apsorpcija (celijakija) mogu biti često teško rešivi uzroci ove anemije. Postoje i periodi u životu kada su potrebe za gvožđem povećane (adolescencija, trudnoća, dojenje) ali tada je i apsorpcija gvožđa povećana u organizmu. Zanimljivo je naglasiti da se kod trudnica i dojilja prosečno u trudnoći 900 mg gvožđa prenese u fetus i posteljicu, dok se dojenjem gubi i do 30 mg gvožđa mesečno.

Postoji etiološka, morfološka i patofiziološka podela anemija i svaka od njih ima svoje nedostatke. Uglavnom se radi ili o smanjenom stvaranju eritrocita (iz mnogobrojnih urođenih i/ili stečenih razloga), povećanom gubitku eritrocita (hemoliza usled raznorodnih oboljenja) ili patološkom krvarenju.

Simptomi anemije su u početku blagi. Uobičajeno je prisutan umor, malaksalost, slabost, neraspoloženje, otežana koncentracija, ubrzan srčani rad, hladni ekstremiteti, bledilo, smanjen apetit...

Loše prehrambene navike koje povećavaju izglede za nastanak anemije su: konzumiranje alkohola, nekontrolirano isključenje namirnica animalnog porekla, izbegavanje svežih namirnica (salata i voća), konzumiranje kafe, agresivne redukcione dijete, jednolična ishrana.

Obično je potrebno 2 do 4 meseca terapije kako bi se ispravila anemija, a pošto je potrebno popuniti zalihe organizma, terapiju je potrebno nastaviti najmanje 6 meseci nakon normalizacije krvne slike. Na našem tržištu je široka paleta preparata gvožđa u različitim farmaceutskim oblicima. Preporučuje se preparat gvožđa (150-200mg) sat vremena pre jela, istovremeno s vitaminom C. Treba izbegavati istovremenu primenu antacida i inhibitora protonske pumpe. Moguće je da se preparati gvožđa teže podnose (osećaj mučnine, zatvor), i tada je potrebno promeniti preparat i/ili smanjiti dozu. Uobičajeno je da preparati gvožđa menjaju boju stolice u crnu, i to je sasvim očekivano. Primena parenteralnog gvožđa opravdana je u slučajevima malapsorpcije kada nema odgovora na peroralnu terapiju, u slučajevima izuzetnog nepodnošenja peroralnih preparata, kao i kada nismo sigurni u komplijansu bolesnika.

Jedinica za farmakoinformatiku