Bolest vožnje (kinetoza) je jedan od sindroma koji je i pored opsežno sprovedenih istraživanja i dalje nepoznanica u našim saznanjima. Najverovatnijom se čini neurofiziološka teorija, koja bolest kretanja objašnjava kao neuronsku neusklađenost čulnih nadražaja. Kinetoza je uobičajeni i normalni poremećaj u organizmu, različitog intenziteta, koji je izazvan kretanjem tela, i može se javiti kod svih živih bića (osim kod onih bez vestibularnog sistema). Javlja se kao posledica pokreta koji se trajno ponavljuju i stimulišu aferentne puteve do vestibularnog sistema što dovodi do aktivacije moždanog stabla. Tačan fiziološki proces još uvek nije poznat, ali je nesporno rezultat neodgovarajućeg procesuiranja informacija o kretanju.

Bolesti vožnje mogu biti izazvane svim vrstama prevoznih sredstava, od automobila do vasionskog broda. Svega 5% pati od ozbiljnih simptoma, a čak 80% populacije oseti simptome kinetoze makar jedanput u životu. Najugroženija su deca od 4-10 godina, dok deca mlađa od 2 godine nemaju simptome kinetoze ili su veoma blagi. Osobe koje pate od migrene imaju izraženije poteškoće pri putovanju.

Simptomi variraju od blagog umora i pospanosti do veoma ozbiljne dehidratacije kao posledice stalnog povraćanja. Većina oseća mučninu, neprijatnost u želucu, glavobolju i oblivanje hladnim znojem. Iscrpljenost i umor mogu potrajati i satima po prekidu vožnje.

Od lekova se najčešće savetuju antihistaminici i antiholinergici, koje je potrebno uzeti 15min-2h pre početka vožnje. Postoje tablete, rektalni čepići, sirupi i flasteri. Efikasnost im je slična, ali se razlikuju po dužini trajanja dejstva i vremenu koje je potrebno za početak delovanja. Antihistaminici kao neželjeno dejstvo ispoljavaju pospanost, a antiholinergici i zamagljenje vida, retenciju urina, suvoću usta i očiju. Nikako se ne smeju kombinovati sa alkoholom i davati deci mlađoj od 2 godine. Neretko se preporučuju lekovi iz grupe benzodiazepina u obliku tableta.

Ako putujete automobilom pomaže sedenje na suvozačevom mestu i gledanje u predeo ispred Vas. Ne čitajte dok se vozite. Pomaže i žvakanje listova nane ili čaj od nane, kao i preparati đumbira koji je poznati antiemetik i deluje na mučninu u vožnji. Pomaže i vožnja zatvorenih očiju, opuštajuća muzika, razmišljanje o nečem lepom. Postoje i mnogi narodni lekovi protiv mučnine u vožnji. Jedan od njih je vezivanje zavoja oko ručnog zgloba ili komadić vate u spoljašnjem ušnom kanalu (levom kod dešnjaka i obratno kod levorukih). Čak se i mirisanje novina smatra metodom koja olakšava mučninu. Ne treba obilno jesti pre puta, a u toku puta jesti češće i malo (poželjno slanu hranu). Deca ne bi trebalo da gledaju filmove u automobilu jer to može podstaći mučninu. Otvaranje prozora je takođe poželjno, kao i česte pauze. Za sve vrste putovanja preporuka je ograničavanje pokreta glave, pritiskajući glavu čvrsto uz sedište.

Ukoliko se spremate na put imajte u vidu da je neophodno da vožnja bude bezbedna i što prijatnija da bi Vam i boravak na planiranoj destinaciji ostao u lepoj uspomeni.

Jedinica za farmakoinformatiku