Reakcije koje se javljaju kao posledica izlaganja suncu uz istovremenu primenu lekova su fotosenzitivne reakcije. Znaci fotosenzitivnosti javljaju se kod onih osoba koje su upotrebile neku fotosenzitivnu supstancu, bilo lokalno ili sistemski u dovoljnoj količini a potom bile izložene sunčevom zračenju dovoljno dugo. Fotosenzitivne reakcije se mogu javiti kao fototoksičnost ili fotoalergija.

Fototoksičnost predstavlja fotohemijsku reakciju koja nije izazvana imunološkim mehanizmom. Ako se u koži akumulira neki hromofor ( fotosenzitivna supstanca), on može, koristeći apsorbovanu svetlosnu energiju, da ošteti ćelijsku strukturu. Fototoksičnost može da se javi kod svake osobe i teško je unapred predvideti. Za nju nema nikakve individualne sklonosti i može se javiti kod svake osobe koja sistemski upotrebljava ili lokalno primenjuje fotosenzitivne lekove. Klinički znaci mogu početi posle nekoliko minuta, ali i posle nekoliko časova posle izlaganja tela sunčevoj svetlosti i dostići maksimum posle nekoliko časova ili dana.

Fotoalergija je reakcija koja se retko javlja. U osnovi fotoalergije je imunološki mehanizam jer je posledica procesa u kome se aktivira imunološki sistem. Fotoalergijska reakcija javlja se samo kod nekih predisponiranih osoba. Reakcija je nezavisna od doze primenjenog leka. Postoji mogućnost za ukrštenu fotosenzibilizaciju između imunološki srodnih supstanci (lekova). Nekada su istovremeno u delovanju jednog leka prisutna oba mehanizma i fototoksičnost i fotoalergija.

Jasno je da je pravi pristup ovom problemu prevencija, odnosno, izbegavanje izlaganja suncu ukoliko se koristi lek za koga je poznato da može izazvati fotosenzitivnost. U slučaju manifestovanja fotosenzitivne reakcije neophodno je prekinuti uzimanje fotosenzitivnog leka. U slučaju fototoksičnosti ovaj postupak uvek dovodi do izlečenja, dok kod fotoalergije to nije slučaj.

Bolesniku se može dati terapija koja pomaže otklanjanju subjektivnih neprijatnih simptoma i ubrzava izlečenje (antiinflamatorni, antialergijski lekovi, naročito lokalno primenjeni). Lokalni kortikosteroidi su dobar izbor jer smanjuju inflamaciju. Kortikosteroidi u težim slučajevima mogu biti primenjeni i sistemski.

Ozbiljan terapijski problem predstavlja fotoalergija i to naročito hronični oblik. Terapija hronične fotoalergije sprovodi se karotenskim preparatima ili sistemskim antimalaricima, ali ovom terapijom se ne postiže uvek uspeh. Veća su očekivanja od primene kortikosteroida i UV-A terapije. Dobre rezultate daje i primena azatioprina.

Značajna zaštita od ispoljavanja fotosenzitivne reakcije je primena lokalnih sredstava koja sadrže para-aminobenzojevu kiselinu (PABA) ili njene etre (benzofenone, salicilate, cinamate) a štite od UV-B (290-320nm) zraka. Od UV-A (320-400nm) i vidljivog spektra (400-800nm) kožu štite titandioksid, cinkoksid, kaolin, kalcijum karbonat, magnezijum oksid, talk. Ovi preparati sa zaštitnim faktorom moraju se naneti na kožu najmanje 30-45 minuta pre izlaganja suncu.

Jedinica za farmakoinformatiku