Prvi antibiotik je otkriven 1928.- e godine u vlažnoj i memljivoj londonskoj laboratoriji Aleksandra Fleminga, gde je on sasvim slučajno primetio da gljivice iz roda Penicillium zaustavljaju rast bakterija iz roda Staphylococcus. Fleming je aktivnu supstancu iz plesni, velike snage u borbi protiv bakterija nazvao penicilin. Howard Florey i Ernst Boris Chain su identifikovali i izolovali supstancu iz plesni koja ubija bakterije, i u prečišćenom obliku primenili je na mišu, koji je prethodno inficiran letalnom dozom bakterija. Kada su bila dokazana sva njena svojstva, bilo je jasno da je to lek koji će promeniti tretman bakterijskih infekcija, tj. lek koji je sačuvao najveći broj života u svetu.Svi oni su za ovo svoje otkriće dobili Nobelovu nagradu 1945.-godine.

Otkriće i primena antibiotika zajedno sa procedurama vakcinacije protiv infektivnih bolesti su doprinele da se prosečan ljudski život produži za dvadeset godina u 20.-om veku u razvijenim zemljama. Bolesti poput pneumonije, sifilisa, gonoreje, difterije, šarlaha, razne dečije infekcije, kao i lečenje različitih povreda i rana koje su bile smrtonosne, sada su bile uspešno lečene.

Danas antimikrobna terapija obuhvata lekove koji su dobijeni iz mikroorganizama, zatim lekove dobijene polusintetskim putem, kao i one koji su u potpunosti sintetski proizvod. Antibiotici ili potpuno uništavaju mikroorganizme (bakterije i neke gljivice) ili zaustavljaju njihovu reprodukciju, pomažući prirodnim snagama organizma da se izbori sa infekcijom. Ipak nesumljivo je da se ovi lekovi danas upotrebljavaju daleko češće nego što je to opravdano. Prekomerna, a naročito neopravdana upotreba antibiotika dovodi do sve veće rasprostranjenosti rezistencije među mikroorganizmima. Takođe veoma je štetna primena antibiotika u veterinarskoj medicini, koja osim razvoja rezistencije kod čoveka može imati nepovoljne efekte i na ekosistem. SZO upozorava da se bližimo tzv. "post-antibiotskoj eri". Ona zapravo znači kraj medicine kakvu poznajemo do sada. Već sada 25000 Evropljana godišnje umre od posledica infekcija izazvanih bakterijama koje su rezistentne na antibiotike.

I dok naučna javnost upozorava da je jedini spas u racionalnoj upotrebi antimikrobnih lekova, oko 30% pacijenata smatra da će im kod prehlade, kašlja, bolova u grlu baš antibiotici pomoći. U našoj zemlji antibiotik je do skoro mogao da kupi sam pacijent bez lekarskog pregleda. To je znatno doprinelo njihovoj neefikasnosti, jer su česte respiratorne infekcije u velikom procentu izazvane virusima.

Optimalna primena antibiotika podrazumeva prethodnu bakteriološku identifikaciju, ispitivanje osetljivosti izolovane klice na određene antimikrobne lekove, i na osnovu tih podataka bira se efikasan antimikrobni lek najužeg spektra dejstva, najniže toksičnosti, sa najpogodnijim načinom primene i najnižom cenom. Potrebno je primenjivati antimikrobni lek po tačno propisanom rasporedu, dovoljan broj dana, tačno po preporuci lekara. Neki antibiotici se uzimaju na prazan stomak, neki nakon jela. Antibiotici mogu da imaju interakciju sa hranom i alkoholom, kao i sa lekovima koje pacijent uzima, i tada mogu da smanje njihovu efikasnost, ili da pojačaju neželjene efekte samog antibiotika ili  istovremeno primenjenog leka. Neki antibiotici mogu da povećaju fotoosetljivost kože, na šta treba upozoriti pacijenta.

Priznata je i potrebna profilaktička primena antimikrobnih lekova u slučaju određenih intervencija (uključujući i stomatološke): kod bolesnika sa urođenim i stečenim srčanim manama, ugrađenim veštačkim zaliscima, kao i preoperativna profilaksa u hirurgiji i kod recidivirajućih urinarnih infekcija.

Vlada mišljenje da su antibiotici bezbedni lekovi, ali malo se zna o zdravstvenim komplikacijama koje oni mogu izazvati jer i pored svoje selektivne toksičnosti (deluju na klicu a ne na ćelije domaćina) oni poseduju širok spektar neželjenih reakcija. Najčešća neželjena dejstva ovih lekova su stomačne tegobe, dijareja, i kod žena vaginalne gljivične infekcije. Neka neželjena dejstva su ozbiljnija, i u zavisnosti od toga koji je antibiotik u pitanju mogu uticati na funkciju bubrega, jetre, koštane srži ili drugih organa. Alergijske reakcije na antibiotik mogu biti vrlo ozbiljne i ugroziti život.

Umesto zaključka treba još jednom ponoviti da antibiotici deluju isključivo na bakterije, i nemaju nikakvog uticaja na viruse. I zato:

  • uzimajte antibiotike isključivo po preporuci lekara.
  • uzimajte antibiotike u tačno određeno vreme.
  • uzimajte antibiotike isključivo sa vodom.
  • ne prekidajte terapiju ako primetite znake poboljšanja.


Jedinica za farmakoinformatiku